Planinari i izletnici bezbedniji na Staroj planini

 

Za planinare, izletnike i ostale namernike „stara lepotica“ biće ubuduće znatno bezbednija, najavljuju iz radio-kluba „Pirot“ i Planinarskog društva „Vidlič“

Prema najavama iz radio-kluba “Pirot”, ali i iz Planinarskog društva “Vidlič”, Stara planina ubuduće će biti mnogo bezbednija za izletnike i namernike koji krstare njenom bajkovitim predelima. Broj zaljubljenika u prirodu koji ovde dolaze sa raznih strana je iz godine u godinu sve veći, ali je veliki problem što gotovo 90 odsto planine nije pokriveno signalom mobilne telefonije, pa su oni koji se u divljini suoče sa nevoljama prepušteni sebi, svojoj (ne)sreći i ćudima prirode. Nema ni spasilačke službe, koja bi pritekla u pomoć.



– Planina je lepa, ali i surova, a način da se pozove pomoć gotovo da i ne postoji, jer su mobilni telefoni praktično neupotrebljivi. Zato smo odlučili da posetiocima ubuduće obezbedimo frekvencije i repetitore na Crnom vrhu, Basari i Šljivovičkom visu, preko kojih će radio vezom naših članova, moći da potraže pomoć. Konfiguracije terena na planini je takva da je teško učiniti bilo šta na poboljšanju signala mobilne telefonije, pa su radio-

-stanice u ovakvim slučajevima jedino moguće sredstvo za komunikaciju – kaže Bojan Božić, iz radio-

-kluba “Pirot”.

Pirotski radio-amateri su dosad pomagali u mnogim potragama za onima koji se izgube na Staroj planini, ali i u poplavama i sličnim neprilikama.

Robert Ilić je licencirani vodič i član Planinarskog društva “Vidlič”, koji planinu poznaje kao svoj džep.

– Planina je po svom grebenu dugačka 105 kilometara i puna je izazova. Može se zalutati i po sunčanom danu, a kamoli po magli, kiši ili ne daj bože vejavici. Postoje obeležene staze, međutim, to nije dovoljno za bezbedan boravak i kretanje po dubodolinama, ogromnim šumskim kompleksima, kanjonima nekoliko planinskih reka. Krenuti sam u obilazak je ravno avanturi, naročito ako ste sa strane i ako ne poznajete “staru lepoticu”. Prvi savet je da uvek idete sa grupom, a drugi obavestite seljake ili bilo koga drugog gde nameravate da idete. Hrana, lekovi i ostalo se podrazumeva – priča Ilić.

Prema njegovim rečima, radi bezbednijeg boravka u nedrima toliko pominjane planine, neophodno je koristiti iskustva nordijskih i zapadnoevropskih zemalja kooje prednjače u tom pogledu.
– Na ovom ogromnom prostranstvu je potrebno napraviti nekoliko “bivaka” – prostorija u koje se čovek može skloniti ako ustreba. To ne bi bile neke grandiozne zgrade, već objekti od, na primer tri sa tri metra, krovom i vratima koja se ne zaključavaju i služe samo da unutra ne uđu životinje. Materijala ima na terenu, potrebno je samo pobrinuti se oko pokrivke. U “bivacima” bi boravili svi koji se sklanjaju od nevremena, čekaju pomoć u slučaju povrede ili slično, a bili bi popunjeni hranom, konzervama i lekovima za prvu pomoć. Naravno, onaj ko dođe uvek može i da ostavi rezerve koje su mu višak – kaže Ilić, koji je do sada učestvovao u mnogim akcijama spasavanja.

PRETRAGA I POMOĆ

Ove godine su planinari i radio-amateri bili angažovani u dva slučaja. U prvom se radi o Jelenku Stamenkoviću (83), iz sela Brlog koji je pre mesec i po otišao u berbu bilja i nije se vratio. Za njim je tragalo nekoliko desetina planinara i svi meštani Brloga, koji su prokrstarili više desetina kvadratnih kilometara, ali zasada bezuspešno. U drugom slučaju pomoć je bila potrebna Dunji Jeličić, planinarki iz Čelareva, koja je blizu sela Dojkinci, gotovo tri sata visila na jednoj steni visokoj dvadesetak metara, čekajući pomoć, Na kraju su je spasli pripadnici Gorske službe.


Izvor .novosti.rs

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *