Category Archives: Opština Pirot

Vodopadi Vurnje skriveni dragulji Stare planine

U jednom od najskrovitijih mesta Stare planine, desetak kilometara od najudaljenijeg staroplaninskog sela Topli Do, nalazi se nekoliko pravih dragulja prirode – vodopadi koji su među lokalnim stanovništvom poznatiji pod nazivom Vurnje. 

Osim meštana Toplog Dola, put do ove jedinstvene lokacije, nalik na scene iz filmova Gospodari prstenova, znaju i iskusni planinari Planinarskog kluba Vidlič, koji svakog proleća obilaze ove vodopade. Upravo proleće, ili pozna jesen, pravo je vreme za ovakav poduhvat, s obzirom da u vreme kada je vegetacija najjača, put do Vurnji postaje gotovo nemoguće naći.

Jedan od iskusnijih planinara “Vidliča” Ivan Mladenović, kazao je Pirotskim vestima da do Vurnji i nazad mora da se prevali put kroz netaknutu prirodu Stare planine u dužini od oko 18 kilometara.




Misterija pećinske crkve na Staroj planini 2 deo

Da li zaista postoji misterija freske „ćelavog Isusa“, ili „Isusa mladenca“? Šta dokazuje uporedna „forenzička fotografska analiza“, likova Isusa Hrista i svetog Pavla: oblik njihovih glava, kose, i njenog rasporeda, izgled noseva, ušnih školjki, brada its? Da li je osnovana tvrdnja našeg sagovornika, da na fresci nije lik „ćelavog Isusa“, već lik ćelavog i mladog svetog Pavla? Da li ljudi više veruju onome što sami vide, ili što im je rečeno da treba da vide? Odgovara u ovom razgovoru, u formi ličnog stava, naš sugradjanin Igić K. Jovan – Jimmyjanus, politikolog, koji se više godina bavi istraživanjem ovakvih i sličnih graničnih pojava.

misterija stara planina

misterija

Drugi deo intervjua:

-Mišljenja sam da je već iz prezentovanih dokaza, jasno da nema ni govora da je u Rsovačkoj isposnici naslikan “Isus mladenac”! Još manje tzv. ćelavi Isus! Isposnica je baš zato i bila posvećena sv. Petru i sv. Pavlu, a ne liku i delu Isusa Hrista. Pojašnjavajući, a zašto se onda na fresci ne nalazi, i lik svetog Petra, navodim da se odgovor već sadrži u njegovom preobraćenom imenu, jer se on pre prihvatanja hrišćanstva zvao gradjanskim imenom Simeon. Ime Petar, dao mu je lično Isus zbog njegove fizičke snage i postojanosti u veri. I u prevodu sa grčkog označava “stenu” ili “kamen”. Baš zbog toga se, u skladu sa njegovim imenom,  i brdo, u kome se nalazi isposnica, na šopskom dijalektu  zove “Kamik”, dakle Petar. I u tom smislu, posvećeno je upravo njemu, – “kamenitom” Simeonu, odnosno sv. Petru. Ova lingvistička paralela je tako očigledan argunent, da ne zaslužuje dalji komentar. Pošto je sama isposnica takva kakva jeste, već posvećena sv. Petru, jasno je da je zbog postizanja verske ravnoteže, u njihovom značaju za razvoj hrišćanstva, na pećinskom zidu mogao biti naslikan samo lik mladog, i proćelavog sv. Pavla, koji se inače do preobraćanja u hrišćanstvo zvao Savle-tvrdi Igić za Pirotske vesti.

P.V: Da nastavimo dalje. Da li vam je poznato odakle je došla ta mala isposnička kolonija, ko su zapravo oni, i kakav im je bio odnos sa lokalnim stanovništvom?

Kroz igru i zabavu učenje o značaju očuvanja životne sredine

U Osnovnoj školi “Vuk Karadzić”,   u organizaciji  JKP “Regionalna deponija Pirot” i Udruženja  “Stara planina” na prigodan način obeležen je 05. jun, Svetski dan zaštite životne sredine.Učenici nižih razreda tokom prepodnevnih sati sakupljali su otpadni materijal na keju pored Nišave od Železničkog do Golemog mosta.

Vasja Vasić, učenik II razreda OŠ “ Vuk Karadžić” na jednostavan način poručuje svima gde treba bacati otpad i da je neophodno čuvati prirodu.

Realizacija projekta je nastavljena zatim u učionici Škole gde je predesdnik Udruženja “Stara planina”, Dragfan taškov, podelio edukativni materijal i kroz igru sa učenicima razgovarao o značaju očuvanja životne sredine.



“Upoznaj Staru planinu”

IPA regija Pirot po 4. put domaćin medjunarodne manifestacije “Upoznaj Staru planinu” – video

IPA regija Pirot predstojećeg vikenda organizuje po 4. put medjunarodnu manifestaciju „Upoznaj Staru planinu“. Prema rečima Zorana Stojčeva , predsednika IPA regije Pirot, tom prilikom biće organizovano takmikčenje u ribolovu,okrugli sto, obilazak Stare planine, a očekuje se dolazak gostiju iz Slovenije, Bugarske , Republike Srpske , Makedonije, Rusije i Austrije.



Misterija pećinske crkve kod Rsovaca

ELAVI ISUS, ILI ĆELAVI SVETI PAVLE ?!

Da li zaista postoji misterija freske „ćelavog Isusa“, ili „Isusa mladenca“? Šta dokazuje uporedna „forenzička fotografska analiza“, likova Isusa Hrista i svetog Pavla: oblik njihovih glava, kose, i njenog rasporeda, izgled noseva, ušnih školjki, brada its? Da li je osnovana tvrdnja našeg sagovornika, da na fresci nije lik „ćelavog Isusa“, već lik ćelavog i mladog svetog Pavla? Da li ljudi više veruju onome što sami vide, ili što im je rečeno da treba da vide? Odgovara u ovom razgovoru, u formi ličnog stava, naš sugradjanin Igić K. Jovan – Jimmyjanus, politikolog, koji se više godina bavi istraživanjem ovakvih i sličnih graničnih pojava:

 

Prvi deo intervjua

P.V: Predlažem da krenemo sa pitanjem, gde se nalazi isposnica posvećena svetim Apostoloma Pavlu i Petru, u kojoj se nalazi poznata freska sa likom “ćelavog Isusa”, i iz kog je perioda?

Potrudiću se da u razgovoru sa vama predstavim ozbiljne dokaze, da se ne radi o čudu, a još manje o misteriji, jer zapravo za dobre poznavaoce ovog kraja, koje nažalost nikada niko, i ništa nije pitao, nema ni čuda, a ni misterije! Naime, na dvadeset i drugom kilometru severo – istočno od Pirota, u predelu Srednjeg Visoka, na padinama planine Vidlič, smešteno je svojevremeno jedno od najgušće naseljenih staroplaninskih sela, selo Rsovci. U pomenutom selu na desnoj obali reke Visočice, na oko kilometar ipo od lokalnog mosta, a u pravcu sela Pakleštica, nalazi se mala crkva – isposnica, iz dvanaestog , ili  trinaestog veka, posvećena hrišćanskim Apostolima, svetom Petru i Pavlu. Crkvica bi sama po sebi, iako smeštena u pitoresknoj prirodnoj krečnjačkoj pećini brda Kamik, odnosno na književnom srpskom Kamen, a ne Kalik, kako su ga mnogi novinari, medju njima i Marko Lopušina, do sada pogrešno nazivali, bila jedna od mnogih na teritoriji Srbije i Evrope, da početkom sedamdesetih godina prošlog veka nije odjeknula neočekivana „senzacionalna” novinarska vest.