Rosulja (Drosera rotundifolia) pripada porodici mesožderki jer tamani male insekte i muve. Kada se neki insekt slučajno zalijepi na list prekriven crvenkastim žlijezdanim dlakama, na kojem se luči tečnost nalik rosi, u kratkom vremenu bude svaren. Zbog tečnosti koja svjetluca na sunčevim zracima, biljka je nazvana rosulja, a narod je zove rosna trava i rosica. Iz njenog “zagrljaja” insekt ne može da pobegne pa je zovu i muvolovka.

Najčešće raste na kiselim i vlažnim močvarnim zemljištima, kao i na tresetištima među mahovinom. Zbog stalne upotrebe pesticida i drugih hemijskih preparata ubrzano nestaje, pa je kod nas zaštićena vrsta. Na Vlasini postoji vlasinska rosulja, koja samo tu uspijeva i ne može da se presadi u drugi dio Srbije. Od 170 vrsta koliko je ima, slična vlasinskoj može da se nađe na Staroj planini i Mlačištu u regiji Čemernika, ka Grdeličkoj klisuri. Zbog nekontrolisanog uništavanja i izuzetne ljekovitosti, rosna trava je zaštićena i u mnogim evropskim zemljama.

Ljekoviti je dio iznad korijena, dok biljka cveta od juna do kraja avgusta. Bere se u julu i avgustu, suši u tankom sloju na promaji u hladu, da bi očuvala boju, a potom u tamnoj staklenoj boci. Od ljekovitih sastojaka najviše ima naftohinonskih derivata, prije svega plumbagin i drozerin. Zbog naftohinona efikasno djeluje na streptokoke, stafilokoke, pneumokoke, pa je pogodna za djecu. U zavidnim količinama sadrži i tanine, organske kiseline, bojene materije, soli kalijuma i kalcijuma…

U vidu čaja djeluje protiv kašlja, bronhijalnog katara, bronhitisa, hronične promuklosti, grča u grudima. Djelotvorna je i kod drugih plućnih bolesti, napada gušenja, katara ždrijela, pa čak i kašlja tuberkuloznih bolesnika. Da pomaže kod tuberkuloze potvrdio je i Pasterov institut u Parizu, koji je prilikom izvođenja ogleda ustanovio da samo mali dodatak rosulje kulturi bacila tuberkuloze trenutno zaustavlja njihov rast.